Foto: maligenijalci.com/Monika Arsenović

Muzej suvremene umjetnosti

Glavni grad Republike Hrvatske okuplja muzeje vrijedne posjeta. Budući da smo portal koji promiče edukativne i kulturne događaje, pisat ćemo u nastavku o još jednom muzeju kojeg su naši mali suradnici s nama u pratnji posjetili.

Muzej suvremene umjetnosti je lokacijski smješten u Novom Zagrebu, neposredno u blizini Velesajma. Pristup muzeju je jednostavan, a parking mjesto neće biti problem pronaći, jer ipak nije u pitanju sam centar grada.

Stalna postava muzeja sastoji se od nekoliko zbirki:

-          Projekt i sudbina

-          Umjetnost kao život

-          Umjetnost o umjetnosti

-          Velika enigma svijeta

-          Riječi i slike

Foto: maligenijalci.com/Monika Arsenović

Prva zbirka s kojom smo zakoračili u Muzej i iz kojeg smo vidjeli djelovanje dvije umjetničke  grupe, koje su djelovale pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, EXAT 51  i Gorgona, grupe koje su postale neizostavni dio suvremene hrvatske umjetnosti.

Napomenuli bismo važnost kritičkog promatranja dijela iz perspektive djece. Ne mora sve imati smisla, a opet ima smisao na svoj način.

Fotografije koje su dio druge zbirke su upečatljive i šalju snažnu poruku. Crno bijeli kontekst fotografija i skulpture s porukom zaokupljaju maštu i otkriva jedan drugačiji svijet. Audio zapisi koje svjedoče o životu i koje možete poslušati dio su umjetničkog izražaja jedne drugačije, ali upečatljive izvedbe.

Mi nismo eksperti iz područja suvremene umjetnosti i došli smo pogledati zbirke bez predznanja i bez pomoći stručnog vodstva. Željeli bismo napomenuti da je napisani tekst nastao na osnovu  našeg osobnog iskustva kroz posjet muzeju i  kroz utiske i doživljaje djece.

Zbirka Umjetnost o umjetnosti se najmlađim posjetiteljima najviše dojmila. Vizualno upečatljiva i zaigrana, a nesvakidašnjeg izričaja zadržava misao na suvremen izričaj.

Slika vrijedi tisuću riječi. Slike iz koje se jasno naziru poruka, ali i one čije značenje propitkuje svijet i misao kojim raspolažeš.  Upečatljiva izložba Riječi i slike je upravo takva.

Foto: maligenijalci.com/M.Arsenović

Prostor je izuzetno velik i bit će Vam potrebno duže vrijeme da ga obiđete i pogledate sve što muzej ima u svojoj ponudi. Poseban predah možete uzeti na klupama koje nude prekrasan pogleda na Aveniju Većeslava Holjevca.

Od posebnih soba, rekvizita, zapisa, skulptura, fotografija ili pak slika, u muzeju će se za svako oko pronaći dio koji će ga zaintrigirati i koji će mu ostati u sjećanju.

Dio muzeja je i Carsten Höller – Dvostruki tobogan koji je otvoren za vrijeme toplih dana. Tobogan se uklapa u cjelokupnu zbirku u pokretu, a možete ga koristiti za povezivanje između katova, ali i skratiti si izlazak iz muzeja.

Napomenuli bismo samo roditeljima da Muzej ima i dijelove zbirki koje nisu namijenjeni djeci. Stoga prilikom posjeta, obratite pozornost da djeca ipak sama ne lutaju prostorom i čitajte napomene koje se nalaze kroz čitav prostor muzeja.

Kao što i sami pretpostavljati, najmlađi su oduševljeni završetkom obilaska MSU.

Više informacija možete pronaći na služenim stranicama MSU.

Foto: maligenijalci.com/M.Arsenović

U nastavku pogledajte našu kratku recenziju muzeja:

• Naša preporuka za dob: 6 +
• Prostor: 5
• Cijena ulaznica: 5
• Ljubaznost osoblje: 3
• Naučeno kroz interakciju: 2

The post Muzej suvremene umjetnosti – netipično mjesto vrijedno posjeta appeared first on .

Foto: Sasint/pixabay.com

Obrazovanje

Biti mama prvašića u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske nije jednostavno. Svi smo čuli priče o tome kako je sve više knjiga, obveza, zadaća s kojima se susreću naša djeca, a ipak i dalje su nam rezultati međunarodnih testiranja odraz ispodprosječnog znanja naših učenika.

Zašto je to tako, pretpostavljam da svi mi imamo svoje teorije. Od toga da se uči “kampanjski“, da se samo „štrebanje“ cijeni, da nema praktične primjene znanja, da učitelji, nastavnici i profesori ne slijede nove trendove u prijenosu znanja, ili pak da su im ruke toliko svezana da svaka inicijativa koju pokažu ne nalazi odobrenja viših krugova sustava.

Jer zašto bi se mijenjalo nešto na što smo navikli? Ah da, možda, dragi naši kreatori hrvatskog obrazovanja, jer nam postojeći obrazovni sustav stvara djecu koja znaju naštrebati teoriju, ali u konačnici na kraju školske godine ne znaju puno više od godine prije, ne znaju kritički razmišljati, propitivati postojeća znanja, zaključivati i slijediti svoje strasti.

Sustavno ih se želi uokviriti u sliku i priliku starog obrazovnog i životnog sustava.

Da se vratim na trenutno stanje u životu mog prvašića i na naš „problem“ s pisanim slovima zbog kojeg moje dijete proživljava stres u školi.

Najprije da razjasnimo kako ide nastavni program Hrvatskog jezika, u prvom razredu osnovne škole; prvo polugodište je namijenjeno da djeca nauče apsolutna sva TISKANA slova (naravno tu je i očekivanje čitanja istih slova, učenje pjesmica napamet, sastavi i sl.aktivnosti).

Drugo polugodište  namijenjeno je pisanim slovima, gdje je konkretno u našoj školi, posljednje DŽ slovo naučeno dana 25.05.2017. godine. Htjela bih napomenuti da su pored pisanih slova učenici dužni čitati lektire, učiti o početnom pravopisu (gdje se piše veliko i malo slovo, da li su upitne ili usklične rečenice, vrste književnih dijela) i naravno lektire. I u tom cijelom gustom rasporedu kojeg Vam plan i program ministarstva nameću,  Vam dođe cjelogodišnji test pisanih slova zakazan 2 školska dana iza naučenog posljednjeg pisanog slova.

Foto: klimkin/pixabay.com

Smatram da djeca trebaju znati pisana slova, ali ono što mene ljuti je inzistiranje da sva ta pisana slova (koja su djeci nešto posve novo) moraju biti pravilno i na TOČNO određen način napisana. Što to znači: djeca moraju sve napisati iz jednog pokreta, bez podizanja ruku, sljedeći i podebljavajući ponekad već ispisane crte napisanog slova kako bi se niz nastavio. I to vam se ocjenjuje. Ne rezultat, već način postizanja željenog rezultata.

Budući da moje dijete ide u produženi boravak, nakon cjelodnevnog dana provedenog u školi, redovito nas dočeka komentar u bilježnici da je potrebno kod kuće dodatno vježbati pisana slova. Komu, Čemu, ja vas pitam? Moje dijete  ih zna napisati, ponekad neurednije, ponekad s pokojom greškicom, ponekad ne sljedeći Vaše pravilo pisanja velikom slova D (koje u konačnici izgleda identično kao da je pisao po „udžbeničkom“ pravilu), ali čemu stalno dijete opominjati i rušiti mu samopouzdanje ispisujući mu radnu bilježnicu i pisanke velikim crvenim tiskanim slovima da JE POTREBNO VIŠE VJEŽBATIIIII?!

To je samo prvi razred. Nastavni plan bi trebao biti poticajni i njegovati dječju kreativnost, znatiželju i interes. Ima puno stvari koje djeca trebaju naučiti, no forsiranje pravilnog redoslijeda pisanja pisanih slova nije jedno od njih. Niti jedna moja radna kolegica ne piše pisana slova na taj način. Ja ne pišem pisana slova na taj način. Studentice na praksi ne pišu pisana slova na točno taj način na koji pišu naši prvašići, pa Vas pitam čemu im onda davati loše ocjene ako ih ni mi odrasli pravilno ne pišemo?

Samo ću se još osvrnuti na period dok smo većina nas, današnjih roditelja, išli u prvi razred. Sjećate li se da se prvo polugodište vježbala grafomotorika ruku ispisujući ravne i kose linije? Crtajući i bojajući stvaralo se predznanje pokreta za pisana slova. Današnji školski program ne daje prostora učiteljima za navedenu aktivnost.

Tehnologija se razvila i dalje se svakodnevno razvija i obrazovna reforma bi definitivno trebala ići u skladu s njom.  Jer čemu obeshrabrivati našu djecu s metodama i postupcima koje se u razvijenim krajevima svijeta više i ne primjenjuju?!

Polasku u školu se sva djeca raduju na početcima obrazovanja. Zašto ne bismo tu energiju njegovali do kraja obrazovanja i stvarali ljude sposobnije, kreativnije i odvažnije za život?!

Pisana slova ( i još ponešto, naravno) ne bi trebala stati na put našim malim genijalcima da pokažu sebi i svijetu svu svoju genijalnost, kreativnost i posebnost koju imaju u sebi. Učitelji moji dragi, ja Vam skidam kapu za to što radite i uvjete u kojima radite u Hrvatskim školama, no ipak ponekad razmislite kako Vaše išarane, crvene napomene djeluju na sedmogodišnje dijete željno znanja, a ne puke prakse pravilnog oblikovanja izumrlih pisanih slova. Zapamtite i to da imate veliki utjecaj na mlade umove, kako svojom pohvalom i ohrabrenjem, tako i loše komuniciranom kritikom.

Učenika u razredu ima puno, ali svaki pojedinac bi trebao i vama, kao i nama biti podjednako važan za razvoj i ostvarivanje potencijala koje svako dijete nosi u sebi.

The post Pisana slova; muke jedne mame i stres njenog školarca appeared first on .

Foto: klimkin /pixabay.com

Prvi dan u školi i pitanja na koje nemam odgovor

5. rujan sam dočekala budno. Nisam mogla oka sklopiti od neizvjesnosti koja nas je čekala.

Dok je moj đak prvak mirno spavao u krevetu, roditelji su najčešće oni koji su tu da se brinu i onda kada briga nema.  I suprug je također bio u duboku snu, da se razumijemo.

Ustali smo na vrijeme, doručkovali i nismo mogli dočekati da torba bude na leđima. Ovdje ipak mislim na svježeg školarca koji je nestrpljivo čekao da nova torba (za sada prazna, jer knjige nismo još dobili) bude na leđima.

Došli smo pred školu i gužva nas je dočekala. Upisanih 6 razreda i oko 160 učenika plus roditelji, neki dupli, a neki i s pojačanjem baka, djedova i  šire obitelji.

Pa ne kreće se svaki dan u prvi razred, zar ne?! Nemamo predrasuda jer ipak da smo imali priliku i naš đak bi imao ispraćaj cijelog tima obitelji, ali eto i mama i tata su bili dovoljni ovog puta.

Nije pristojno komentirati školsku organizaciju, ali eto htjela bih blagonaklono poručiti da 160 djece i njihovo pojačanje ipak stvaraju ogromnu gužvu i pritisak na djecu, te bi guranje djece kroz istu trebalo biti smanjeno na minimum.

Predstava i pjesma učenika je bila prava dobrodošlica, ohrabrujući govor ravnatelja i najbolje verzije učitelja koji su nam se predstavili, stvorili su povjerenje da zajedno odemo u školske klupe uz pratnju djece. Nije da imamo izbora ne poslušati ih, ali tu smo za našu djecu da budemo uz njih.

Podjela knjiga, dogovor za roditeljski sastanak i papirologije je bilo. I prvi susret učenika s učiteljicom iza zatvorenih vrata je dobro prošao. Puno osmjeha i  utisaka za cijeli život je zasigurno  bilo, ali eto moj đak prvak s radošću čeka sutra kako bi riješio zadaću i donio najdražu igračku u školu.

Došli smo doma i tu je mamu uhvatila panika. Svi smo mi razumni i svi smo  to mi prošli i sami, ali ono pitanje koje nitko ne želi naglas izgovoriti je tu, u podsvijesti se krije  i uznemirava nas. Hoće li se i naša djeca snaći u novom okruženju.

Foto: StockSnap/pixabay.com

Moje dijete je za mene inteligentno i snalažljivo, zanimljivo, ne toliko društveno, no pitanje koje me muči je hoće li biti prihvaćen u novoj zajednici?!

Hoće li razumjeti učiteljice, da kad on ponekad brzo priča, to je zato što je uzbuđen da ispriča nove ideje koje su  mu došle, ne zato jer ne zna drugačije? Da kad ponekad kaže da neće nešto uraditi, to je jer uvijek vjeruje da može smisliti bolji način da riješi problem, to nemojmo odmah nazvati nekulturom, možda kreativnošću?! I da kad kaže da ne želi jesti meso, to je zato što voli životinje, a ne jer je izbirljivo dijete?! Ako iznosi svoje ideje i ne slaže se s Vašim (možda je u krivu, ne kažem da ne postoji mogućnost), ali jer će zato biti lošije ocjenjivan i obeshrabrivan?

Mogla bih nabrajati zašto su sva djeca posebna i zašto nas je strah zajednice u koju se moraju integrirati. Druženje i prijateljstvo je važno, a sreća našeg djeteta najvažnija za sve roditelje. Uvijek će pronaći prijatelje s kojim će se družiti, ali hoće li to uistinu biti tako? Baš sada kada se prva prava prijateljstva rađaju. Kada se mladi umovi oblikuju. Kada je samopouzdanje poput biljke koju moraš njegovati i zalijevati, i ponekad  popričati s njom.

Podijelila sam svoje misli, svoje dvojbe, a ako imate sličnih vjerujte niste usamljeni. Jedino što mogu u ovom trenutku učiniti je staviti osmjeh na lice, radovati se s djetetom, a moguće buduće probleme rješavati ako budu naišli. Sutra je još stresniji dan. Sutra mame, tate, bake, djedovi i ostatak tima ostaju izvan školskog dvorišta, a djeca kreću na put bez nas.

Eh ta ogromna zgrada, stari hodnici i premala dvorana, sve to je dio puta koje je neophodno proći u životu. I mi smo koračali jednom njima i lijepe i one manje lijepe, ne i manje važne  uspomena ponijeli iz nje. Unatoč raznolikim uspomenama koje nam misli vraćaju u školske klupe, ja se osobno i dalje slažem s mislima većine odraslih i onom  dobrom starom  izrekom - da je najljepše đačko doba.

The post Prvi dan u školi i pitanja na koje nemam odgovor appeared first on .

Foto:opensource.com/flickr.com

Što je STEM obrazovanje

STEM je kurikulum temeljen na ideji obrazovanja učenika u četiri specifične discipline – znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika -  u interdisciplinarnom i primijenjenom pristupu.

Umjesto da se navedene četiri discipline uče zasebno i da budu odvojeni predmeti, STEM ih integrira u jedinstvenu paradigmu učenja  koje se temelje na stvarnim interakcijama.

STEM u svakodnevnom životu

Jeste li ikad razmišljali o tome koliko često STEM iskustva primjenjujemo i u našim svakodnevnim životima. Znanost je naš stvarni svijet koji nas okružuje – sunce, mjesec i zvijezde … zemlja i more … vrijeme, prirodna raznolikost, životinje i još mnogo toga čudesnog. Lista je doista dugačka. A kako i ne bila kada ljudska znatiželja i rad svakodnevno nam donosi nova saznanja i omogućava nam bolje razumijevanje svijeta kojeg smo i sami dio.

Odrastanjem u 21 stoljeću, tehnologija je neizostavni dio naše svakodnevice, od televizora, računala, pametnih telefona, teleskopa, mikroskopa, pa čak do prvog kotača: Tehnološke inovacije su gotovo svakodnevna pojava i mijenjaju naš svijet pred našim očima.

Inženjeri su tu da dizajniraju raznovrsne  stvari, od onih koje vidimo svaki dan, poput zgrada, cesta i mostova, pa do revolucionarnih u pogledu boljeg transporta, globalnog zatopljenja i ekološki prihvatljivih proizvoda, uređaja i sustava.

I posljednji, ali možda i najbitniji dio STEM programa, na kojeg se oslanjaju ostale tri discipline je matematika. Matematiku primjenjujemo svaki dan, u trgovinama, bankama, na poreznim obrascima, investicijskim planovima i obiteljskom proračunu. Stoga, ma koliko nam mrska ponekad bila riječ matematika, razumijevanjem iste, olakšavamo si svakodnevni život.

STEM program je važan za usvajanje upravo iz razloga jer je prisutan u gotovo svim aspektima naših života.

Foto:PublicDomainPictures/pixabay.com

Zašto je STEM obrazovanje važno

Prema izvješću web stranice STEMcoonnector.org, do 2018 godine, procjenjuje se potreba za 8,65 milijuna radnika iz domene STEM poslova.  I na trenutnom svjetskom tržištu rada postoji veliki nedostatak radnika sa STEM potrebnim vještima – oko 60000.

STEM poslovi ne zahtijevaju nužno visoko obrazovanje ili fakultetsku diplomu.

STEM za predškolarce

Nema većih prirodnih znanstvenika i inženjera od same djece. Djeca su prirodno radoznala i uče matematičke, znanstvene i inženjerske koncepte kroz igru. Osigurajte im kvalitetno okruženje (koje ne mora biti financijski nepristupačno) u kojem djeca mogu koristiti svoju prirodnu sklonost za istraživanje, za izgradnju i priliku za postavljanje pitanja. I opet se sve svodi na vrijeme za igru.

Naš zajednički portal je tu da ohrabrimo sve roditelje da stvore okruženje za djecu koja potiču djecu da kroz igru uče, postavljaju pitanja na koje pronalazimo odgovor, da zajedno istražujemo  i uvažamo različitost u razmišljanju.

Stoga poklanjamo  svoj glas reformama i u domaćem školstvu, koja će biti temeljena na bogaćenju intelektualnog znanja i koja će imati dodir suvremenog života i potrebama budućeg tržišta rada.

Foto:Mojpe/pixabay.com

The post STEM obrazovanje – od predškolarca do studenta appeared first on .

Foto: RachelBostwick/pixabay.com

Trebamo li se ispričati djetetu?

Jeste li i Vi odrasli u uvjerenju da se roditelji ne trebaju ispričati svojoj djeci? Generacije djece su odrastale uz roditelje koji su uvijek u pravu, bez obzira jesu li bili, ili pak nisu.

Postoje situacije u kojoj se roditeljska riječ ne bi trebala propitkivati i gdje djeci treba dati do znanja da ju moraju poštivati. Takve situacije se prvenstveno odnose na sigurnost same djece.

Dio roditelja se plaši priznati djeci da je u krivu, iz jednostavnog razloga što se navodi pretpostavkom da će dijete početi gubiti povjerenje u roditelja i prigrliti osjećaj nesigurnosti u velikom i zastrašujućem svijetu.

Drugi dio roditelja ne želi izgubiti autoritet nad djetetom i dovesti u pitanju manjak discipline prilikom budućeg odgoja.

Sve navedene razloge možemo i sami razumjeti, no to ujedno i ne znači da su ispravni.

Djeca će bez obzira na svoju dob imati u roditelje više povjerenja ako su roditelji iskreni prema njima. Njihovo samopouzdanje će rasti i razvijati se prihvaćajući činjenice da i mama i tata ponekad čine pogreške. Kroz navedene situacije, djeca će vidjeti da smo emocionalno dovoljno zreli priznati svoje pogreške, ispričati se za njih i zatražiti oproštenje. Ovakve situacije su vrlo bitne prilikom odgoja djece, jer svojim ponašanjem učimo djecu kako da se ponašaju u međuljudskim odnosima.

Nemojte se ustručavati ispričati svom djetetu i ne brinite se da će Vas djeca manje slušati ili imati manje povjerenja u vas.

Foto: jandhnelson/pixabay.com

Kada se trebamo ispričati djeci

Možda Vam je odgovor na navedeno pitanje očigledan, no htjeli bismo ga pobliže objasniti. Najprije sama isprika treba biti smislena i ciljana, a ne samo poštapalica sorry ili žao mi je, te slične riječi koje govorimo ne promišljajući o njihovom značenju.

Kao primjer situacije kada se roditelj treba iskreno ispričati djetetu, je situacija kada okrivite dijete za nešto što nije napravilo, a poslije saznate istinu. S druge strane ako se Vaše dijete uzruja jer mora pospremiti igračke, a ne želi to, ne trebate se ispričati jer ste iznijeli svoj razuman zahtjev ili što ste ga možda uzrujali.

Ispričati se za pravilno discipliniranje vašeg djeteta je krivi način odgoja. Pokazujemo djeci da se osjećamo krivim  za određivanjem zadataka samoj djeci koja su zapravo dobre za njih u civiliziranom svijetu. Šaljete poruku djetetu da ste slab autoritet i neodlučni prilikom donošenja i provedbi odluka.

Ispričajte se djetetu ako ste pogriješili, no zapamtite da su određeni zahtjevi ( i ne slaganje s njima) važni za dobrobit vašeg djeteta.

Foto: LisaLiza/pixabay.com

Kako se ispričati djetetu

U nastavku Vam donosimo nekoliko korisnih savjeta kako da vaša isprika bude cijenjena i prihvaćena.

1. Ispričajte se djetetu nakon što se dijete smirilo. Nemojte se pokušati ispričati djetetu dok je dijete još uvijek ljutito.
2. Sama isprika neka bude kratka.Naglasite djetetu da ste svjesni da ste pogriješili i kratko objasnite razlog same isprike.
3.  Važno je da prilikom isprike ne koristite riječ ALI. Kao primjer česte takve  rečenice je „Žao mi je što sam vikala na tebe, Ali si trebao/la si me poslušati“.
4. Smislite način kako da se iskupite djetetu za svoju pogrešku. Čak i jednostavna sitnica će popraviti poljuljani odnos koji ste uzrokovali.
5. Nakon što ste se ispričali jednostavno nastavite dalje i nemojte se vraćati ponovo na temu isprike.

Ispričati se svom djetetu je zdrav način za izgradnju odnosa s djetetom i prilika da naučite dijete kako da se odnosi prema drugima u situacijama kada će i samo pogriješiti.

Poslušajte još jednom dobro poznati savjet za roditelje, a to je da djeca najviše uče iz naših primjera, a ne iz onoga što im mi govorimo. Djela su važnija od samih riječi bez pokrića.

The post Kako se ispričati djetetu appeared first on .

Foto: tel13588006626/pixabay.com

25 Nevjerojatnih činjenica

Bebe su malene, nježne, meke i malo tko im može odoljeti, no svi znamo da smo svi mi jednom bili u tom stadiju života. I odrasli smo, naravno, iako ponekad sa sjetom poželimo biti bezbrižno dijete, život je ipak putovanje kroz koje svi mi prolazimo.

Životni ciklus započinje rođenjem, a od rođenja do potpunog ljudskog odrastanja puno je toga čudesnog što se događa u našem tijelu.

Ipak, one najupečatljivije i najnevjerojatnije promjene se događaju odmah nakon samog rođenja. Pogledajte s nama nevjerojatne činjenice o novorođenčadi i malo većoj djeci, kao i činjenice za bebače koji su još u majčinom trbuhu.

Pa krenimo i posvjedočimo još jednom o čudima kojih smo i sami dio.

Foto: Greyerbaby/pixabay.com

Nevjerojatne činjenice o bebama u maternicu

Saznajte neke doista nevjerojatne činjenice o bebama od začeća do rođenja

1)      Nevjerojatan rast. Od začeća do rođenja tijekom devet mjeseci u majčinom trbuhu, bebina težina se povećava oko 3.000 milijuna puta, U prosjeku to ne uključuje blizance.

2)      Bebe jedu prije majki. Slično kao i nakon rođenja, bebe jedu prije svojih majki, Koristeći pupčanu vrpcu, prvo beba dobiva hranjive tvari koje su im potrebne, a majki ide ostatak. To je još jedan od razloga zašto je potrebno da majka jede hranjive i zdrave namirnice tijekom trudnoće.

3)      Sve je u srcu. Bebama u prosjeku treba oko 18 dana da im se srce razvije i da ga počnu koristiti. Jako  brzo nakon samog začeća.

4)      Mogu Vas čuti. To je još jedna od nevjerojatnih bebinih postignuća tijekom prvog mjeseca, prvog tromjesečja, sluh im se počinje formirati.

5)      O čemu bebe u trbuh razmišljaju?! Iako ne znamo odgovor na ovo pitanje, moždani valovi od fetusa mogu se snimiti već  42 dan od začeća.

6)       Preuranjen porod. Postoje šanse da beba preživi izvan maternice, u odgovarajućem bolničkom okruženju nakon 6 mjeseci trudnoće. Prerano rođena beba koja je rođena nakon 26 tjedna od začeća ima oko 50% šansi za preživljavanje.

7)      Spol određuje otac odnosno njegova sperma. Muški spermij nosi ili X ili Y gen koji određuje spol, stoga zaboravite na sve ostala vjerovanja o položaju, dobu dana prilikom začeća, prehrani i sve ostale mitove u koje rado vjerujete.

8)      Šanse nisu 50/50 da bude određenog spola dijete. Iako nam logika nameće vjerovanje da su šanse 50/50 da dijete bude ili curica ili dečko, stvarni brojevi se ne podudaraju s navedenom vjerojatnošću. Na svakih 100 rođenih curica se rodi 105 dečkića.

9)      Majčinstvo vaš čini pametnijim. Trudnoća može odigrati ulogu na tijelo žene, ali isto tako može utjecati na poboljšavanje vaših sposobnosti. Dobitnica Pulitzerove nagrade provela je istraživanje i napisala članak o tome kako majčinstvo utječe na poboljšanje percepcije, učinkovitosti, otpornosti, motivacije i razvoju emocionalne inteligencije.

Foto: AnnaBricova/pixabay.com

Nevjerojatne činjenice o novorođenčadi

Beba u periodu od rođenja do nekoliko mjeseci starosti

1)      Svibanjske bebe su najteže, dokazano je i to u prosjeku imaju 200 g više od beba rođenih u nekom drugom mjesecu. Čovjek bi najčešće rekao da su bebe rođene u siječnju najteže, polazeći logikom da se nakon blagdana najviše i jelo, ali to je netočno.

2)      Bebe ne mogu plakati, mogu vrištati i izvikivati ako nešto trebaju, ali tehnički gledano ne mogu plakati.

Tijelo ne može suze proizvoditi kod beba, sve do nekih 3 tjedna starosti. No nije neuobičajeno da neke bebe prvi put zaplaču s nekoliko mjeseca tek.

3)      Imaju više kostiju u tijelu u odnosu na broj kostiju koje ima odrastao čovjek. Kad se beba rodi, ima 300 kostiju, a odrastao čovjek svega 206. Razlog smanjivanja broja kostiju prilikom odrastanja je u procesu spajanja kosti u jednu kost.

4)      Novorođenčad imaju dobar vid, međutim njihov mozak još uvijek ne može obraditi podatke koje vidi.

5)      Okrenuta glava znači pun želudac. Ako vaše novorođenče okrene glavu prilikom jela, to ne znači da je vidjelo nešto zanimljivo, već jednostavno da su siti. Otuda je i klimanje glavom lijevo-desno povuklo korijenje u današnje NE.

6)      Mama je broj 1. Potrebno je nekoliko tjedana da beba počne razlikovati svoju mamu od ostalih odrasli osoba u njihovom okruženju. Međutim glas i miris majke mogu prepoznati od rođenja.

7)      Vrijeme za osmjehivanje kod beba je sposobnost koja se može razviti već s 1 mjesecom starosti. Pokušajte ih potaknuti na smijeh sa smiješnom facom ili zvukom da provjerite jesu li već spremni za podariti najljepši osmjeh samo za Vas.

8)      Najteža beba (otkad postoje evidencije koje se prate) je bio dječak koji se rodio s nevjerojatnih 10,2 kg 1955.godine u Italiji. Radi usporedbe, nije neobično da dijete od godinu dana teži 10 kg.

Foto: lavaki/pixabay.com

Nevjerojatne činjenice o dojenčadi

Bebe u periodu od puzanja do hodanja

1)      Mogu disati i gutati istodobno. Dok odrasli i djeca mogu učiniti oboje, samo u određenoj dobi mogu učiniti oboje u isto vrijeme. U periodu oko 6 mjeseci starosti djeca mogu uzeti dah i zalogaj u isto vrijeme.

2)      Poduplana težina. U šestom mjesecu djeca obično udvostruče svoju porođajnu težinu. Skoro nemoguće za postići u bilo kojoj drugoj dobi.

3)      Oči poprimaju stalnu boju. Iako se bebe u pravilu rađaju s plavim očima, u ovom periodu će njihove oči promijeniti boju.

4)      Ljevaci ili dešnjaci? Na svijetu je prema nekim kalkulacijama oko 10% ljudi koji su ljevaci, a u ovom periodu možete primijetiti preferenciju vašeg djeteta prilikom jednostavnih radnji koje obavlja. Međutim, ako je beba blizanac, šanse su čak 22% da bude ljevak.

Foto: palichka/pixabay.com

Nevjerojatne činjenice o jasličarima

Samo zato što su se uspravili, ne znači da nas i dalje ne mogu iznenaditi.

1)      Kupite im cipele odmah. U prvoj godini života njihova noga je dvostruko manja od one koju će imati u odrasloj dobi. Korisna računica za kupovinu cipela kao poklon za buduće rođendane u vintage stilu.

2)      Puno prljavih pelena. Do kraja druge godine, prosječna beba bude presvučena oko 7300 puta. Prosječno trajanje presvlačenja je oko 2 minute što preračunato u radne dane ispadne da jedna mama provede 40 radnih dana radeći puno radno vrijeme u presvlačenju pelena.

3)      Osima kad si tata. Očevi dokazano brže presvlače pelene u odnosu na majke i to u vremenu  od 1 minute i 30 sekundi.

4)      Dumbo?! Kada pogledate vaše dijete imate dojam da se najviše ističu uši i nos?! To je zato što oni nikad ne prestaju rasti. Samo oči ostaju iste veličine.

Ako ste već roditelji ili je roditeljstvo nešto što planirate, ovih 25 nevjerojatnih činjenica će Vas zasigurno navesti na razmišljanje ili možda čak promijeniti vaš pogled na određene stvari. Svi mi imamo sličan početak, a nevjerojatne stvari nam se događaju tijekom cijelog života. Samo pažljivo osmotrite i pronaći ćete nevjerojatne stvari u ljudima i svugdje oko nas.

The post 25 Nevjerojatnih činjenica o majkama i bebama appeared first on .

Foto: maligenijalci.com

Školski muzej Zagreb

Postoje različiti izvori putem kojih  djeca stječu svoje znanje, a jedan od najboljih načina je svakako  iskustveno doživljajni način.

Učenje je prirodan proces za svog čovjeka, koji se spontano razvija. Stvorite poticajno okruženje za djecu u kojem će kroz, njima prirodnu znatiželju, naučiti različite stvari  i slobodno odabrati ono što njih zanima.

Muzeji su mjesta na kojima dijete može vidjeti različite izložbe, a budući da je većina muzej specijalizirani za neko područje, ujedno ćete otkriti afinitete koje ima vaše dijete.

Nemojte unaprijed brzati sa zaključcima da je neki muzej bolji izbor u odnosu na neki drugi. Pružite priliku svakom, kao i djetetu da samo odabere što ga viša zanima. Svaki čovjek je jedinka za sebe koja ima osobne preferencije i stvari koje ga zanimaju.

Danas smo istražili Hrvatski školski muzej i otkrili s našim malim pomagačima muzej kojeg smo možda podcijenili prilikom odluke kamo da idemo, ali koji nas je ugodno iznenadio svojom svestranošću.

Moramo naglasiti da su naši pomagači djeca predškolskog uzrasta, te da je svako za sebe pronašao dio koji ga je najviše zainteresirao.

Krenimo od početka s kratkom analizom što možete očekivati prilikom posjeta Školskom muzeju u Zagrebu.

Foto: maligenijalci.com

Opći podaci

Cijena ulaznica: odrasli 15 kn, a djeca do 7 godina imaju besplatan ulaz.

Adresa: Trg maršala Tita 4 (odmah pored HNK).

Stvari koje su nas oduševile

Učionica potkraj 19. stoljeća

Zanimljivo je bilo vidjeti imitaciju učionice iz 19. stoljeća. Učiteljica je bila odjevena po tadašnjoj modi, a školske klupe su imale dio namijenjena za kredu, kao i pisala po kojima se pisalo.

U nastavku se moglo pogledati niz pomoćnih instrumenata iz prošlosti koja su služila za učenje, kao i utvrđivanje znanstvenih hipoteza.

Foto: maligenijalci.com

Pregled ocjena, kao i nagrada koje su se dodjeljivale učenicama osnovnih škola u prošlom stoljeću.

Osnovno školstvo se znatno promijenilo u odnosu na period prije stotinu godina. Privilegija obrazovanja nije uvijek bila dostupna svima.

Djeci je posebno zanimljivo bilo vidjeti stare pečate gradskih škola u Zagrebu, odlikovanja koja su se u to vrijeme dodjeljivali kao nagradu djeci za dobar uspjeh u školi, ocjene i predmete koji su učili, kao i sramotnu knjigu glavne učionice u Zagrebu.

Pripremite se s pričama o pravima učitelja da kažnjavaju djecu, čak i fizički u prošlom stoljeću. O tome kako je pismenost bila privilegija i kako i danas postoje dijelovi svijeta u kojem djeca nemaju modernu tehnologiju i pravo na obrazovanje.

Foto: maligenijalci.com

Zagrebačka zabavišta

Tijekom našeg posjeta bila je izložba ZAGREBAČKA ZABAVIŠTA u drugoj polovici XIX. i početkom XX. Stoljeća.

Dio s igračkama, simulacijom igrališta i prikazom igranja s papirima, kao i upoznavanje s knjigama koje su se prije upotrebljavale za učenje slova i brojeva je bilo zanimljivo za pogledati.

Lagali bi Vas kada bismo rekli da neke igračke nismo isprobali i  da nas nisu inspirirale za neke buduće projekte s djecom.

Radna soba Mate Lovraka

Radno okruženje našeg slavnog pisca u kojem je svoj talent pretvarao u riječi koje i danas rado čitaju djeca različitog uzrasta.

Foto: maligenijalci.com

Naš zaključak je da je muzej vrijedan posjeta, kako za odrasle, tako isto i za mlade radoznale glavice. Ne moraju muzeji biti dosadni, prezentirajte ih na zanimljiv način, kroz drugačiji kut gledanja, kao i s informacijama koje će djeca zapamtiti.

Mi smo Vam pružili uvid u mali dio muzeja koji je naše male pomagače oduševio, no tu je još mnoštvo drugih stvari koje možete vidjeti. Za detaljniji uvid svakako posjetite služebu internet stranicu muzeja Hrvatski školski muzej.

The post Školski muzej Zagreb – muzej zanimljiv i predškolarcima appeared first on .

Foto: Courtesy of Hepingting Under Flicker/CC License.

Školski obrazovni sustavi

Zanimljivo je pogledati formalno obrazovanje djece diljem svijeta. Obrazovni sustavi se razlikuju, a učenici imaju drugačije raspored školske akademske godine, kao i raspored praznika. U nekim zemljama su školske uniforme obvezne, a kod nekih čak i frizura mora biti u skladu s propisima.

Škole u Hrvatskoj su prema rezultatima znanja svojih učenika, nažalost ispod prosjeka mnogih zemalja diljem svijeta.

Najavljene su mnoge reforme školstva. Na papiru prijedlozi izgledaju obećavajuće, no praksa bude pokazala hoće li novi školski planovi uroditi plodom.

Mi Vam donosimo kratak uvid u formalne obrazovne sustave 5 različitih zemalja, koja se i prostorno i kulturno razliku. Teško je donositi zaključak koje su bolje.

Prema provedenim OECD testiranjima na vrhu su zemlje poput Japana, Kine, Finske, a na samom dnu zemlje poput Brazila. Pogledajte ukratko po čemu se slične, a po čemu se razlikuju. Gdje smo tu mi, roditelji školaraca prosudite sami.

Foto: PublicDomainPictures/pixabay.com

Australija

Učenici u Australiji provedu 200 dana u školi godišnje. Školska godina traje od kraja siječnja do sredine prosinca.

Budući da je Australija smještena u južnoj hemisferi, ljeto, kao i ljetovanje za učenike odvija se tijekom prosinca i siječnja.

Školska godina je podijeljena na 4 dijela, od kojih svaki traje od 9 do 11 tjedana. Između svakog dijela školske godine se omogućava učenicima dvotjedni odmor.

Škola se odvija u većini slučajeva od 09:00 – 15:30, a ručak je omogućen za učenike u školi.

Obvezna škola traje 11 godina, ali većina učenika pohađa svih 12 razreda.

Prosječan broj učenika po razredu je 18 učenika.

Brazil

Brazil je država koja se također nalazi na južnoj zemljinoj hemisferi, pa dijeli iste ljetne mjesece kao i Australija.

Školski dan započinje u 07:00 sati i traje do podne, nakon čega učenici napuštaju škole i odlaze na ručak s obitelji.

Većina škola zahtjeva da učenici nose školske uniforme.

Glavni predmeti su matematika, povijest, zemljopis, znanost, jezik i tjelesni odgoj, dok si većina škola, posebice  one s manjim budžetom ne mogu priuštiti satove umjetnosti ili pak glazbenog.

Veličina razreda se kreće u prosjeku od 30 učenika.

Foto: stokpic/pixabay.com

Kina

Kina se nalazi na sjevernoj hemisferi, pa su ljetni mjeseci u skladu s većinom Azijskih, Europskih i Sjeverno Američkih škola.

Školska godina počinje  u rujnu i traje do sredine srpnja. Ljetni praznici se najčešće provode u ljetnim razredima ili u vidu pripremanja za prijemne ispite.

Prosječni dan traje od 07:30 do 17:00 sati, s dvosatnom pauzom za ručak.

Formalno obrazovanje u Kini traje 9 godina. Kina omogućava svim učenicima školske uniforme, ali ne zahtjeva da se moraju nositi svakodnevno.

Prosječan broj učenika po razredima se kreće oko 21 učenika.

Kineski jezik i matematika vještine su one koje se testiraju na kraju svake godine.

Francuska

Školski dan u Francuskoj traje u prosjeku od 08:00 do 16:00 sati, a u školu se ne ide srijedom (koja je rezervirana za sportske aktivnosti, obitelj i sl.) i nedjeljom, a subotom se ide skraćeno.

Prosječan broj učenika po razredu je 23 učenika. Škola ne propisuje školske uniforme, ali zabranjuje odjevne predmete koji naglašavaju religijska stajališta.

Školska godina traje od kolovoza do lipnja i podijeljena je u 4 do 7 tjedana s jednim do dva tjedna odmora između.

Učenici osnovne škole u dobi od 6 do 11 godina uče čitati, pisati i vježbaju matematičke aktivnosti, s naglašenim vježbama za razvoj promatranja, logičnog zaključivanja, kreativnog promišljanja i razvoj fizičke aktivnosti.

Stariji učenici uče Francuski, matematiku, fiziku, prirodne znanosti, strane jezike, povijest, zemljopis, ekonomiju i građanski odgoj.

Foto: kytrangho/pixabay.com

Japan

Većina Japanskih škola rade na principu tromjesečja. Akademska godina započinje s radom sredinom ožujka, s pauzama tijekom ljetnih, zimskih i proljetnih praznika.

Učenici kreću u školu nakon navršenih 6 godina.

Školske uniforme su obvezne, kao i jasno definirana pravila za frizure, cipele, čarape, dužinu suknje, šminkanje i različite druge segmente koje učenici moraju poštivati.

Prosječan broj učenika po razredima iznosi 30. Japanski učenici uče akademske predmete, kao što su Japanski jezik, matematika, vještina čitanja, društvene znanosti, glazba i umjetnost, te također moralni odgoj.

Moralni odgoj uključuje učenje o zdravlju, sigurnosti, disciplini, ljubaznosti, razumijevanju i povjerenju, kao i razvoj lijepih manira i ekološke svijesti.

U osnovnim školama u Japanu, razredi su podijeljeni i manje grupe učenika za različite aktivnost. Npr. kao dio njihovog obrazovanja, svaki dan učenici moraju pospremati učionice, hodnike i dvorišta za igru unutar svojih grupa, kao i posluživanje ručka između učenika.

The post Školski obrazovni sustavi diljem svijeta appeared first on .

Foto: cherylholt/pixabay.com

Lijepi maniri

Obrasce lijepog ponašanja usvajamo od najranije dobi. Stoga nije u krivu ona, nama dobro poznata izreka da je nečije ponašanje odraz njegovog kućnog odgoja.

Dijete od najranije dobi oponaša svoje roditelje i ostale bliske članove obitelji ili zajednice čiji su dio i oni sami. Ono ne zna da li je nešto pogrešno uradilo ili nekom rekao neku uvrjedu, ako je uradilo ono što rade ljudi oko njega.

Stoga budite dobar primjer svom djetetu. Iz vlastitog primjera pokažite mu koji su lijepi maniri i razgovorom im objasnite što bi smjeli, a što ne napravite drugim ljudima. Nemojte samo reći „Ne možeš to i to raditi“, objasnite im zašto je nešto krivo, zašto bi se neki ljudi mogli uvrijediti i kako njegovo ponaša može utjecati na ljude oko njega.

Djeca jesu mala fizički, ali nisu nesposobna razumjeti, ako se mi sami dovoljno potrudimo im stvari objasniti.

S toga uzmite si malo vremena i neka i vaše dijete usvoji lijepe manire.

5 osnovnih manira koje bi djeca prvo trebala usvojiti su sljedeći:

Riječi MOLIM i HVALA

Riječ molim i hvala su osnove lijepih manira. Nekog lijepo zamoliti da ti nešto uradi, pomogne ili pruži, a potom mu se zahvaliti za njegovu gestu je stvar koju svatko može usvojiti u svakodnevnom ponašanju.

Djecu treba češće podsjećati da to urade, ali kad oni sami to budu usvojili, vjerujte biti će te ponosni na sebe i na njih.

Foto: White77/pixabay.com

OPROSTI

Još jedna od riječi i osjećaja kojim dijete uči suosjećati s drugim ljudima. Naučite ih da se ispričaju odmah nakon što naprave nešto „krivo“ i da razumiju zašto su to uradili.

Ne trebate preuveličavati stvari, ali i ono kratko „Oprosti, nisam htio/htjela“ je dovoljno za početak.

Naučite ih NE PREKIDATI DRUGE

Još jedna od stvari kojim često možemo i sami posvjedočiti. Djeca nemaju baš strpljenja kad nešto žele reći i često upadaju drugim ljudima u riječ.

Nije lijepo ćuti usred razgovora vikanje sa strane MAMA MAMA MAMA ili pozivanje drugog imena, dok ta osoba vodi razgovor. Osim što je nekulturno, lagano naljuti osobu kojom se obraća i dijete se automatski uči da je ono što ono ima reći važnije od svega ostalog.

Naučite ga da pričeka dok osoba razgovara. Time ga učite da bude strpljivo i da poštuje ljude oko sebe.

Postoji jedan trik koji ljudi primjenjuju. Nauče svoje dijete da kad ima nešto da kaže, da dođe do mame i da je uhvati za ruku i time mami signalizira da ima nešto da kaže. Mama mu može stisnuti ruku u znak razumijevanja poruke i nakon što završi razgovor koji vodi, obratiti se djetetu.

Foto: bethL/pixabay.com

Pospremiti za sobom

Oni jesu naša djeca i mi ih volimo najviše na svijetu, ali ne trebamo ih učiti da ćemo mi sve napraviti za njih.

Od najranijih doba učite ih da spremaju za sobom. Od kockica kojim se igraju, tanjura iz kojeg jedu, čarapa koje ostavljaju pored košare za rublje, do niza drugih sitnica koje mogu obaviti sami.

I vi to možete napraviti, ali činite djetetu, a i sebi pogrešnu stvar.

Kad im jednom uđe u naviku, bit će te sretni što odgajate samostalno, vrijedno i kulturno dijete.

Ljubav i zahvalnost

Naučite ih da naprave nešto lijepo za drugu osobu, bez da očekuju nešto za uzvrat. Često možemo ćuti rečenice „ako ja operem zubiće, što ću dobiti“ ili „ako budem dobar, što ćeš mi kupiti“ i različite druge varijacije rečenica nešto-za nešto.

Nije krivo nagraditi dijete, ali je krivo naučiti ga da uvijek mora dobiti nešto ako nešto lijepo uradi. Možda nije lako, ali na vama je da im razgovorom i primjerom pokažete da je lijepo činiti dobre stvari, pomagati u slušati roditelje. A rezultat su lijepi maniri, poštivanje i uvažavanje i njih samih.

Foto: smblake/pixabay.com

Odgajajmo djecu da imaju lijepe manire. Možda će se mnogima činiti da u današnjem svijetu to nema svrhu, jer svijet nije uvijek lijepo, sigurno i pošteno mjesto.

Možda i nije, ali to nije razlog da naše dijete ne bude izuzetak i da ne nauči onu staru izreku „Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“.

Naučite ih da budu jaki, sigurni u sebe, ali i da poštuju druge ljude i da suosjećaju. Nije lagano, ali vrijedno je našeg pokušaja.

The post Lijepi maniri koje bi djeca trebala učiti od najranije dobi appeared first on .

Izvor: Nemo/pixabay.com

Ženama je svojstven multitasking. Ponekad se i sama zapitam kako dok perem zube, stignem pospremiti razbacane stvari na mjesto, prebrisati umivaonik i ogledalo.

Žene danas imaju puno veća prava i opcije u pogledu kreiranja i ostvarivanja svojih ambicija. No s druge strane, majčinski osjećaji su nam i dalje važni, te česta grižnja savjest i nedostatak vremena nas pretvara u super žene koje misle i žele uvijek dati svoj maksimum.

Dnevni zadaci poput pranja, kuhanja, čišćenja, radnog vremena na poslu, obveza oko djece – pranja zubića, oblačenja, presvlačenja, brisanja nosića, kupanja, parkića i niza drugih aktivnosti koje moramo obaviti, ma koliko se činili važni, ne bi trebali biti najvažnije stvari o kojima trebate razmišljati danas.

Umjesto toga, željeli bismo Vam pokazati, kako sljedećih 5 stvari o kojima možda ne promišljati kad pomislite što sve trebate učiniti za Vaše dijete danas, nisu prve na listi, niti u vašim mislima, a trebale bi biti.

Djecu volimo i želimo najbolje za njih, s toga pokušajte svaki dan sljedeće stvari uvrstiti pod obveze koje morate taj dan ostvariti.  Nisu jednostavne, jer zahtijevaju više od fizičkog rada, zahtijevaju vašu potpuno pozornost, volju i ljubav, no rezultat je vrijedan toga.

Rezultat je prekrasan osmjeh na licu vašeg djeteta, neophodan sastojak za razvitak potpune i kvalitetne osobe, te osobe koja ima puno pravo zračiti samopouzdanjem.

Foto: elijahssong /pixabay.com

5 stvari koje vaše dijete treba svaki dan

Ljubav

Ljubav je puno više od brige za njih, hranjenja, oblačenja i sitnica koje radimo za one koje volimo. Poznat nam je taj bezuvjetan osjećaj koji je uvijek prisutan u nama, pa čak i kad smo ljuti na naše voljene.

No osim samog osjećaja koje nosimo u nama, važno je ljubav i pokazati malim djelima koji govore da nam je stalo. Dodajte poneki ekstra zagrljaj, pusu, ili izrazite osjećaje riječima.

Voljena osoba je sretnija osoba, a našim malim glavica trebamo svaki dan pokazivati da ih volimo.

Vrijeme za igru

Djeca neće zauvijek biti djeca. Često čujemo tu rečenicu, no ne promišljamo često o prolaznosti vremena, te vrijeme s djecom uzimamo zdravo za gotovo.

Kratak je period njihovog života u kojem mogu biti u potpunosti bezbrižni i igrati se samo. Zatim krenu školske obveze i različite aktivnosti koje im ispune slobodno vrijeme.

Nemojte ih opterećivati suvišnim aktivnostima i dopustite im da imaju vremena za igru, za slobodno razmišljanje, maštanje, stvaranje, istraživanja i otkrivanje.

Učenje

Znanost nam je pokazala da djeca imaju jedinstvenu sposobnost učenja dok su mladi.

U biti, mlađa djeca brže uče i savladavaju nove vještine.

Odvojite malo vremena za svoje dijete. Nemorate nikog angažirati, niti odvajati posebno vrijeme u danu za učenje.

Neka bude spontano, ali neka bude posvećeno samo njemu.

Možete ga naučiti toliko različitih stvari, poput nekog drugog jezika, umjetnosti, sporta, činjenica zanimljivih iz prirode, objasniti mu nešto više o predmetima koji ga zanimaju, bilo koji dio svog znanja možete prenijeti i na dijete.

A ako i ne znate nešto o nečemu, zajedno s djetetom istražite putem knjiga ili Interneta.

Foto: JonKline /pixabay.com

Pohvala

Ako vaše dijete postigne uspjeh u nečemu, ma koliko uspjeh bio mali, uvijek ih pohvalite.

Ponekad se zadatak može činiti prejednostavan, no možda nije za vaše dijete i pokažite mu da ste ponosni na njega.

Djeca uz pohvalu jačaju samopouzdanje, grade karakter i češće izabiru nove izazove koje treba savladati.

Poticanje

Slično je kao i s pohvalama. Ako vaše dijete ima poteškoća u savladavanju neke vještine ili se pak osjeća nesigurnim, ohrabrite ih da je važno da se potrude najbolje što mogu i da se ne plaše isprobati nove stvari.

Koliko samo i odraslim osobama treba mali poticaj od strane prijatelja ili obitelji da isprobaju nešto ili krenu naprijed, tako isto i djeca trebaju biti ohrabrena, a roditelji su tu da budu njihovi treneri, ali i navijači.

Znamo svi kako je malo vremena tijekom dana kad u potpunosti možemo reći da imamo slobodnog vremena. Često se roditelji i sami suočavaju s izazovom kako biti što bolji roditelj.

Savjeti se nalaze svugdje oko nas, no zapamtite da nije cilj biti savršen roditelj i da male stvari koje radimo zapravo čine veliku razliku. Stoga osmjeh na lice i budite ponosni na sebe, jer posao nije lak, ali vi se i dalje trudite, učite i dajate nesebično veliki dio sebe.

The post 5 stvari koje vaše dijete treba svaki dan appeared first on .