Gavran i lisica
Gavran ukrade komad sira i sjedne na drvo da ga pojede.
Tek što je to lisica opazila, odmah je poželjela taj lijepi zalogaj, i počela misliti kako bi do njega došla.
Sasvim krotko i ponizno dođe drvetu i reče gavranu: »Oj, lijepa ptico, ljubimče bogova i ljudi! Kako je divno tvoje perje, kako su sjajne tvoje oči, i kako sjajan kljun! Ako je još i tvoj glas takav, ti si onda kralj sviju ptica!«
Gavranu je ta hvala veoma godila, pa odluči zapjevati da lisica čuje njegov glas. Otvori kljun, te razviče svoj ponositi: »Kvar, kvar!« Međutim je sir pao na zemlju, a lija ga dobro dočeka, pohlepno pograbi i pojede, a zatim se stane rugati gavranu govoreći: »Meni se htjelo sira, a znajući kako si tašt, hvalila sam te i uznosila!« Postiđen, gavran odleti dalje.
Autor: Ezop