Trebamo li se ispričati djetetu?
Jeste li i Vi odrasli u uvjerenju da se roditelji ne trebaju ispričati svojoj djeci? Generacije djece su odrastale uz roditelje koji su uvijek u pravu, bez obzira jesu li bili, ili pak nisu.
Postoje situacije u kojoj se roditeljska riječ ne bi trebala propitkivati i gdje djeci treba dati do znanja da ju moraju poštivati. Takve situacije se prvenstveno odnose na sigurnost same djece.
Dio roditelja se plaši priznati djeci da je u krivu, iz jednostavnog razloga što se navodi pretpostavkom da će dijete početi gubiti povjerenje u roditelja i prigrliti osjećaj nesigurnosti u velikom i zastrašujućem svijetu.
Drugi dio roditelja ne želi izgubiti autoritet nad djetetom i dovesti u pitanju manjak discipline prilikom budućeg odgoja.
Sve navedene razloge možemo i sami razumjeti, no to ujedno i ne znači da su ispravni.
Djeca će bez obzira na svoju dob imati u roditelje više povjerenja ako su roditelji iskreni prema njima. Njihovo samopouzdanje će rasti i razvijati se prihvaćajući činjenice da i mama i tata ponekad čine pogreške. Kroz navedene situacije, djeca će vidjeti da smo emocionalno dovoljno zreli priznati svoje pogreške, ispričati se za njih i zatražiti oproštenje. Ovakve situacije su vrlo bitne prilikom odgoja djece, jer svojim ponašanjem učimo djecu kako da se ponašaju u međuljudskim odnosima.
Nemojte se ustručavati ispričati svom djetetu i ne brinite se da će Vas djeca manje slušati ili imati manje povjerenja u vas.
Kada se trebamo ispričati djeci
Možda Vam je odgovor na navedeno pitanje očigledan, no htjeli bismo ga pobliže objasniti. Najprije sama isprika treba biti smislena i ciljana, a ne samo poštapalica sorry ili žao mi je, te slične riječi koje govorimo ne promišljajući o njihovom značenju.
Kao primjer situacije kada se roditelj treba iskreno ispričati djetetu, je situacija kada okrivite dijete za nešto što nije napravilo, a poslije saznate istinu. S druge strane ako se Vaše dijete uzruja jer mora pospremiti igračke, a ne želi to, ne trebate se ispričati jer ste iznijeli svoj razuman zahtjev ili što ste ga možda uzrujali.
Ispričati se za pravilno discipliniranje vašeg djeteta je krivi način odgoja. Pokazujemo djeci da se osjećamo krivim za određivanjem zadataka samoj djeci koja su zapravo dobre za njih u civiliziranom svijetu. Šaljete poruku djetetu da ste slab autoritet i neodlučni prilikom donošenja i provedbi odluka.
Ispričajte se djetetu ako ste pogriješili, no zapamtite da su određeni zahtjevi ( i ne slaganje s njima) važni za dobrobit vašeg djeteta.
Kako se ispričati djetetu
U nastavku Vam donosimo nekoliko korisnih savjeta kako da vaša isprika bude cijenjena i prihvaćena.
- Ispričajte se djetetu nakon što se dijete smirilo. Nemojte se pokušati ispričati djetetu dok je dijete još uvijek ljutito.
- Sama isprika neka bude kratka.Naglasite djetetu da ste svjesni da ste pogriješili i kratko objasnite razlog same isprike.
- Važno je da prilikom isprike ne koristite riječ ALI. Kao primjer česte takve rečenice je „Žao mi je što sam vikala na tebe, Ali si trebao/la si me poslušati“.
- Smislite način kako da se iskupite djetetu za svoju pogrešku. Čak i jednostavna sitnica će popraviti poljuljani odnos koji ste uzrokovali.
- Nakon što ste se ispričali jednostavno nastavite dalje i nemojte se vraćati ponovo na temu isprike.
Ispričati se svom djetetu je zdrav način za izgradnju odnosa s djetetom i prilika da naučite dijete kako da se odnosi prema drugima u situacijama kada će i samo pogriješiti.
Poslušajte još jednom dobro poznati savjet za roditelje, a to je da djeca najviše uče iz naših primjera, a ne iz onoga što im mi govorimo. Djela su važnija od samih riječi bez pokrića.