Foto: pixabay
Slavuj i jastreb
Sjedio slavuj na visokom hrastu i po običaju pjevao. Opazi ga jastreb pa, kako je oskudijevao u hrani, sleti i zgrabi ga.
U želji da se spasi, slavuj počne moliti jastreba da ga ne pojede, govoreći kako je odviše malen da ispuni jastrebov želudac, a on, ako u hrani oskudijeva, neka hvata veće ptice.
Tu mu jastreb upadne u riječ: “Zaista bih bio lud kad bih ostavio hranu koju već držim u pandžama
i krenuo u potjeru za nečim čega još nema ni na vidiku.
Autor: Ezop
